Istraživanje

U ovoj sekciji možete pronaći studije slučaja za pojedine proizvode koji su dostupni kao trgovačke robne marke Europskih trgovačkih lanaca i koji su uglavnom proizvedeni u neprihvatljivim uvjetima u siromašnim zemljama globalnog juga. Sve informacije na ovim stranicama temelje se na terenskom istraživanju kojeg su provele organizacije članice mreže „Promjena ponude”. Za nove studije koje će biti objavljene tokom 2016. i 2017. pogledajte međunarodnu verziju ovih web stranica.

Uvod u proizvode označene trgovačkim robnim markama

Proizvodi označeni robnim markama supermarketa u kojima se prodaju (vlastite ili trgovačke robne marke) zauzimaju sve veći dio tržišta. Procjenjuje se da udio trgovačkih robnih marki doseže 40% cjelokupne maloprodaje prehrambenih proizvoda u Europskoj uniji. Trgovačke robne marke popularne su zato što su relativno jeftine. Nažalost, znamo da se u utrci za što nižu cijenu premalo pažnje poklanja odgovornoj proizvodnji u zemljama iz kojih dolaze primarni proizvodi. Dobavljači su izloženi raznim vrstama pritisaka i zlostavljanja, što dovodi do ugrožavanja radničkih i socijalnih prava. Niske plaće, prisilni prekovremeni rad i nesigurnost zaposlenja – sve je to prisutno u dobavnim lancima proizvoda označenih trgovačkim robnim markama. Največi europski prodavači proizvoda označenih trgovačkim robnim markama su Aldi, Lidl (koji je dio Schwartz grupe), Tesco i Edeka. Tržišni udio proizvoda označenih trgovačkim markama povezan je sa sve većom koncentracijom maloprodaje hrane u rukama nekoliko velikih lanaca, i jedan je od ključnih pokretača cjenovne kompeticije između lanaca supermarketa.

Trgovačke robne marke kao strategija maloprodaje:

Proizvodi označeni trgovačkim robnim markama su oni proizvodi koji nose oznake lanca supermarketa u kojem se i prodaju. Nekada se o njima govori i kao o proizvodima označenima vlastitim markama ili privatnim markama. Dobro poznate trgovačke robne marke u Europskoj uniji jesu Euro Shopper, X-tra, Co-op, Gut and Günstig i First Price.  Proizvodi označeni vlastitim robnim markama proizvode se u pogonima drugih kompanija koje obično istodobno rade i proizvode drugih robnih marki, odnosno vlastite proizvode.
Ovi proizvodi mogu se prodavati po nižoj cijeni zbog toga što ih trgovački lanci ne moraju oglašavati. Troškovi su manji i zbog toga što se ovi proizvodi naručuju u velikim količinama. Vlastite robne marke imaju uvijek otvoren distribucijski kanal, tj. zajamčeno im je vidljivo mjesto na policama dućana.
Ranije su vlastitim robnim markama bili označavani jeftini proizvodi niže kvalitete. Oni su imali jednostavna pakiranja koja su naglašavala njihovu nisku cijenu. Sada se, međutim, ovakvi proizvodi javljaju i u skupljim, odnosno „premium” verzijama. Trgovački lanci prodaju proizvode označene vlastitim trgovačkim markama kako bi učvrstili lojalnost kupaca, ojačali i istaknuli svoj brand, naglasili različitost od konkurencije, poboljšali svoju poziciju na tržištu i povećali zaradu od prodaje. Proizvodi vlastitih robnih marki naročito su značajni kada je riječ o onim grupama proizvoda kod kojih se proizvodi različitih proizvođača međusobno vrlo malo razlikuju, poput brašna, šećera ili konzerviranog povrća.

Uloge međunarodnih nabavnih saveza u dobavljanju proizvoda označenih trgovačkim robnim markama

Karakteristično je za trgovinu proizvoda svakodnevne potrošnje formiranje lanaca, a postoji i snažan trend centralizacije poslova vezanih uz nabavu i logistiku. U Europi je uobičajeno da su veliki dobavljači više centralizirani nego što su to proizvođači i  distributeri. Neki od važnijih velikih dobavljača u Europi jesu AMS, COOP, UNITED NORDIC i EMD. Širenje međunarodne zajedničke nabave, koja povećava moć trgovačkih lanaca, dodatno oslabljuje položaj onih proizvođača čija je pozicija već bila slaba, posebice u zemljama u razvoju. Utrka za što nižom cijenom dovodi do toga da se ne poklanja dovoljno pažnje uvjetima u kojima se proizvodi proizvode. Rezultat utrke prema dnu između vlastitih robnih marki trgovačkih lanaca i drugih robnih marki, kao i između različitih prodavača, jest nebriga za živote radnika u zemljama proizvođačima kao i nebriga za okoliš.